Mjesto gdje tišina postaje glas
U čast Alise
i svih neispričanih priča

Moja duša živi u tebi

Nisam te ostavila praznog,
sine moj,
ostavila sam te punog.
Punog mog daha,
mojih snova,
mog plamena.
Nosíš moju dušu
u tišini svog srca,
u snazi svojih koraka,
u ljubavi koju daješ slobodno.
Nisam nestala.
Ja sam puls tvoje svrhe,
odjek tvoje hrabrosti,
svjetlost iza tvojih očiju.
Živi hrabro,
jer sam ušivena u tvoju dušu.
Nisi sam,
ti si ja,
koja živi dalje.

Tvoj smijeh još lebdi u zraku

Tvoj smijeh još lebdi u zraku,
nježna svjetlost bez poređenja.
Iako su godine prošle
otkako si bila blizu,
tvoja ljubav ostaje — zauvijek jasna.
U svakoj nijansi zalaska sunca
osjećamo toplinu koju smo u tebi znali.
Otišla si prerano, a ipak si uvijek tu
Alisa, u našim srcima ti si ovdje.

🌿 Naša priča

Alisin Glas je više od stranice. To je prostor sjećanja, tišine i stvaranja, nastao iz ljubavi prema sestri i potrebe da se sačuva ono što nije stiglo biti izrečeno.
Ovdje govorimo u ime onih čiji su glasovi prekinuti prerano. Kroz priče, dizajn, muziku, prijevode i riječi, pretvaramo bol u snagu, a tišinu u prostor za iscjeljenje i izražavanje. Svaka rečenica, boja i nota nosi trag Alise, i svih onih koji još uvijek traže svoj glas.